Darko Lukić – Nada iz ormara
Diplomska predstava Branislava Đakovića studenta pozorišne i radio režije na FDU Beograd u klasi prof. Slavenka Saletovića.

Igraju: Matej Baškarad, Martina Kujundžić – Đaković, Sanja Delić, Dario Baškarad.

Produkcija: Pozorište Travnik i Alter Art

Riječ redatelja:

Uzaludni trud ljudski je da se bavi preispitivanjima sebe, jer uvijek gubi, i to zbog sebe samog. Naime, koliko god se trudili baviti se mentalnom higijenom, u vremenu u kojemu živimo, okruženi hiljadama raznoraznih senzacija, uvijek se vraćamo na početak i iznova počinje naša borba za zdravim razumom, jer i sam život je jedna neprekidna borba, trka i preispitivanje vlastitih postupaka.

Koliko god pokušavali da ugodimo zahtjevima sopstvenoga tijela, mašte, okoline, nagona, uvijek će postojati neki dio koji će ostajati zakinut, zatomljen i na kraju pući kao čir ispuštajući nanovo otrove u organizam, ta tražiti nanovo preispitivanje.

Da bi našao sopstveni mir, postao cjelina i jedinstvena ličnost, Čovjek mora najpre upoznati sebe samoga, a zatim se suočiti i razračunati sa nesvjesnim i svim dijelovima sebe, da bi,  kad naposlijetku otvori i pročisti sva vrata svoga uma, mogao biti “miran”, “sretan” i “zadovoljan”. 

Pa, ako posle ove predstave navedemo gledaoce da se preispitaju, onda super. Ako shvate da je stalno preispitivanje sebe idiotizam i da treba da umjesto toga, ili nakon toga počnu da žive VLASTITE živote, onda još bolje. Ako shvate da je sve uzaludno i da nemaju razlog da žive, onda je to najbolje, jer će ih tek to onda pokrenuti na introspekciju i poboljšavanje kvaliteta sopstvenoga života. Nadamo se.